Bez obzira na to što ti se dogodilo, što si izgubila ili tko si prestala biti, uvijek imaš priliku započeti ispočetka.
Ne možemo izbrisati ožiljke niti vratiti ono što smo bile prije, ali priroda nas uči da život uvijek ide dalje.
Dijelovi nas možda pružaju otpor… (ali nose i lijek)
Tuga kaže: Ne mogu nastaviti nakon onoga što sam izgubila.
Sram kaže: Ne mogu nastaviti nakon onoga što sam bila i onoga što sam učinila.
Iscrpljenost kaže: Ne mogu nastaviti nakon svih prijeđenih daljina, samo me pustite da spavam.
Krhkost kaže: Ne mogu nastaviti sa svime što treba učiniti, preteško je, a svijet se raspada.
Ali Mudrost zna: Stvaranje života, pravog, autentičnog, kreativnog života, remek-djelo je mnogih mjeseci, mnogih godina, desetljeća, generacija i života. Rijetko ćemo to učiniti savršeno; zadobit ćemo mnoge ozljede, preživjeti duboko devastirajuće trenutke, biti glupe i naivne, slomljena srca i izgubiti ljude i stvari koje volimo.
Priroda obećaje: ponovo ćemo se uzdići.
Tugu ćemo isplakati i pustiti da odjekuje; sram će nestati kad naučimo oprostiti sebi; odmorom i uranjanjem u sebe obrisati ćemo isrpljenost; krhkost će se pretvoriti u čvrstinu kada se oslobodimo nepotrebnih očekivanja; počinjemo ispočetka.
Naše putovanje nevjerojatno je složeno, ali ujedno i veličanstveno.
Kao žene, kroz svoju kreativnost, glas, umjetnost, ples i stvaranje, povezujemo se s prirodom unutar nas. U toj povezanosti leži snaga za ponovno rađanje i iscjeljenje, kako sebe, tako i svijeta.
Počnimo ispočetka.
