Blagdani se često doživljavaju kao vrijeme radosti, bliskosti i topline. No iz godine u godinu mnoge žene primijete nešto drugo: unutarnju napetost, umor, osjećaj pritiska ili tihu prazninu koja se javi upravo onda kada „bi trebalo biti lijepo“.
Kao da od sebe očekujemo da se s dolaskom blagdana magično smirimo, postanemo sretnije, otvorenije i zahvalnije. Ali istina je da blagdansko razdoblje vrlo često otvara stare rane, aktivira obiteljske obrasce, pojačava osjećaj usamljenosti ili jednostavno preoptereti osjetljiv živčani sustav.
Tijekom blagdana puno dajemo: svoju pažnju, vrijeme, energiju, emocije. U susretima s drugima stalno mijenjamo uloge – kći, partnerica, majka, prijateljica, domaćica, ona koja smiruje, ona koja razumije. Upravo ta stalna prilagodba i prebacivanje iz jedne uloge u drugu često je ono što nas iznutra prazni.
Zato je važno osvijestiti jednu jednostavnu, ali duboku istinu: ako stalno dajemo, a sebi ne ostavljamo prostor za mir, tijelo će to kad-tad zatražiti na teži način, kroz iscrpljenost, razdražljivost ili povlačenje.
Usamljenost ne znači uvijek da smo same. Ponekad se osjećamo usamljeno jer nemamo ljude koji su nam istinski bliski. Ponekad jer ih trenutno nema u našem životu. A ponekad, možda i najtiše, jer se osjećamo same i dok smo okružene mnoštvom ljudi.
U svim tim situacijama poziv je isti: vratiti se sebi. Zagrliti se iznutra. Doći natrag u sadašnji trenutak. Prisjetiti se zahvalnosti za male, obične stvari, dah, toplinu, svjetlo, miran trenutak između dva susreta.
Zašto su nam emocionalni alati danas potrebniji nego ikad. Zato jer naš živčani sustav ne zna da je prosinac. On ne reagira na kalendar, blagdane ni očekivanja. On reagira na osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i povezanosti. A blagdani nas mogu vrlo brzo preplaviti. Zato male, jednostavne prakse nisu luksuz: one su oblik brige koji tijelo stvarno razumije.
Emocionalni alati nam pomažu nam da ostanemo stabilnije i kada je oko nas kaos, omogućuju nam da reagiramo svjesno, a ne iz automatizma, stvaraju male trenutke sigurnosti koji se s vremenom pretvaraju u otpornost. Zamislite ih kao meko mjesto za sletjeti unutar sebe.
Želim vam blagdane u kojima nećete zaboraviti sebe.
Blagdane u kojima ćete si dopustiti mir, tišinu i predah.
Blagdane u kojima ćete se vraćati tijelu, dahu i sadašnjem trenutku.
Neka vam ljubav počne iznutra, i neka iz tog mjesta prirodno teče prema drugima
Dijelim s vama tri jednostavna alata za smirenje živčanog sustava. Ove prakse su nježne, kratke i vrlo učinkovite. Možete ih koristiti bilo gdje, čak i usred obiteljskog okupljanja, u kupaonici, u tišini svoje sobe ili prije nego odgovorite na zahtjev koji vas iscrpljuje.
1. Ulazak u tijelo u 30 sekundi
Kada nas preplavi stres, pažnja nam odlazi u glavu. Vraćanjem pažnje u tijelo vraćamo se u sadašnji trenutak.
Kako:
Stavite jednu ruku na prsa ili donji trbuh
Primijetite jednu senzaciju: toplinu, pritisak, pokret
Time poručujete živčanom sustavu: „Ovdje si. Dovoljno si sigurna da osjetiš.“
2. Opuštanje jezika
Kada smo pod stresom, jezik se nesvjesno pritišće uz nepce. Njegovim opuštanjem šaljemo signal smirivanja vagus živcu.
Kako:
Otpustite jezik s nepca
Dopustite mu da bude mekan i širok
Polako izdahnite
Već nakon nekoliko sekundi možete osjetiti kako se ramena spuštaju.
3. Pritisak podlaktice
Kada osjetite da vas emocije ili misli preplavljuju, lagani pritisak aktivira duboke stabilizirajuće mišiće i vraća vas iz glave u tijelo.
Kako:
Jednom rukom obuhvatite suprotnu podlakticu
Lagano pritisnite 5–8 sekundi
Polako otpustite
Ova praksa pomaže tijelu da izađe iz stanja zamrzavanja ili preopterećenja i vrati se u prisutnost.
Blagdani kao praksa, a ne test
Blagdani ne moraju biti savršeni da bi bili smisleni.
Dovoljno je da u njima ne zaboravimo sebe. Da sebi damo ono što tako lako dajemo drugima, pažnju, nježnost i prostor za dah.
Svaki put kada se sjetiš stati, osjetiti tijelo, zahvaliti na malim stvarima ti gradiš unutarnji dom u koji se uvijek možeš vratiti.
Izvor inspiracije za somatske vježbe: Manuela Mitevova
