Postoje trenuci kada osjetimo da se nešto u nama budi, da smo na rubu promjene, na pragu novog poglavlja, ali ipak ostajemo tamo gdje jesmo. Znam taj osjećaj. A možda ga poznaješ i ti. To je trenutak između starog i novog, između straha i povjerenja. Onaj trenutak kada duša šapuće: rasti, kreni, izađi. Ali tijelo, um, svakodnevica još uvijek zadržavaju dah.
Zato danas želim s tobom podijeliti ovaj predivan tekst Aarona Paquettea. Nježan, snažan i istinit podsjetnik na to tko smo i koliko toga u nama još čeka da procvjeta.
“Ponekad smo na rubu da procvjetamo u tisuću cvjetova.
Ali ipak se to ne dogodi. Čekamo.
Razmišljamo „Možda sutra. Trenutno sam prilično zauzeta radeći nezadovoljavajuće stvari, kao i godinama do sada. Da, prilično sam zauzeta. ”
Ili se možda bojimo što će se dogoditi ako se otvorimo.
Bojimo se napustiti lošu situaciju jer smo zaboravile kako dobra situacija uopće izgleda za nas.
Toliko smo se navikle na život okružen nesrećom da smo se uvjerile da je to normalno.
Uostalom, i životi ostalih izgledaju ovako.
Negdje usput smo prestale vjerovati u vlastitu snagu i ljepotu.
Mislimo da smo ih izgubile ili ih možda nikada nismo ni imale.
I što je najgore od svega, dopustile smo da netko drugi definira tko smo za nas.
Izgubile smo to “tko smo” pa ćemo vjerovati u sve što nam bilo tko drugi kaže, čak i ako nas to čini manjima … bijesnima.
Nema dovoljno glasova koji nam govore Istinu.
Nema dovoljno glasova da prođemo kroz maglu koja se skupila oko našeg vjerovanja u sebe.
Upravo sada, dopusti mi da budem taj Glas.
Dopusti da ti kažem: Jaka si. Lijepa si. Sposobna si. Vrijedni si.
Da, nekad si pogriješila. Da, nekad si se raspala. Da, sakrila si svoje snove, svoje svjetlo i svoju moć.
To je sve istina. To su stvari koje si napravila, ali one nisu ti.
Ti si tvoji Snovi.
Ti si tvoje Svjetlo.
Ti si tvoja Moć.
Ti si Čudo koje čeka da se dogodi.
Ti si Blagoslov koji čeka da te daruje.
Ti si primjer Istine koja čeka da bude izgovorena.
Ti si tisuću cvjetova koji čekaju da eksplodiraju u boji, mirisu, užitku i radosti.
Ne dopusti da te itko koči. Da, zakopana si. Kao i sve dobro sjeme.
Vrijeme je za život.
Vrijeme je da se otvoriš svijetu, suncu i sebi.
Na putu si Nečega Nevjerojatnog
~ CVJETAJ~”
Aaron Paquette
PORUKA ZA TEBEM: Svaka od nas ima svoj trenutak buđenja. Ne dolazi uvijek uz vatromet, ponekad dođe tiho kao šapat i kaže: „Vrijeme je.“ Možda se i ti sada nalaziš na rubu svog procvata. Ne forsiraj, ali ni ne zatvaraj se. Pogledaj u sebe, u sve što si preživjela i sve što te čeka. Osjeti kako se tlo pod tobom mijenja. To nije kraj, to je početak. Vrijeme je da procvjetaš. U boji. U mirisu. U snazi. U sebi.
Jer život čeka da mu pokažeš tko si, u punom cvatu.
