Neke rane ne krvare. One tiho žive u nama – čekajući da ih prepoznamo, zagrlimo i iscijelimo.
Možda si nekad osjetila tihu bol koju nisi znala imenovati.
Možda si stajala nasmijana, dok je tvoje unutarnje biće tiho šaptalo:
„Ima nešto što još boli.”
To nisu uvijek rane koje se vide.
Ponekad su one tihe, bez drame, utkane u svakodnevicu.
Pogledi koje nismo dobile.
Riječi koje smo progutale.
Snovi koje smo odložile za “neko drugo vrijeme”.
Nosimo ih u tijelu, u srcu, u glasu koji zadrhti kad bismo najradije vrisnule.
Ali svaka rana u sebi nosi i sjeme iscjeljenja.
Vrijeme je da ih prepoznamo, zagrlimo i nježno pustimo da se pretvore u mudrost.
Rane ženskog srca
Rana napuštenosti
Koliko si puta morala biti jaka? Koliko puta te nisu vidjeli?
Ne zaboravi – ti si dar ovom svijetu.
Rana izgubljene ženstvenosti
Izgubila si vezu s ritmom svoje prirode.
Osvijesti – usporavanje nije slabost, već mudrost.
Rana srama
Vjeruješ da nisi dovoljno dobra, lijepa, tiha, jaka…
Sjeti se – tvoja autentičnost je tvoja najveća snaga.
Sestrinska rana
Bolne uspomene na izdaje, ogovaranja, natjecanja, ruganja…
Potakni – vrijeme je da budemo jedna drugoj melem.
Rana pretkinja
U tvojim kostima žive priče žena koje su šutjele, trpjele, bile jake.
Odaberi – ti ne moraš nastaviti gdje su one stale.
Iscijeli se – za sebe i za njih.
Vještičina rana
To je rana žene koja je nosila znanje, koja je znala slušati biljke, ritmove nevidljivog.
Vrati – svoju mudrost, svoju prirodnu snagu, svoju slobodu.
Bez srama. Bez straha.
Vrijeme je za iscjeljenje
Ovo je samo početak.
Samo lagano grebanje po površini nečeg dubokog, svetog i zajedničkog.
Možda je vrijeme da o tome govorimo — nježno, istinito, otvoreno.
Jer kad žena ozdravi, cijela linija žena kroz vrijeme diše lakše.
Na „Ritmu žene“ uskoro ćemo zajedno uroniti u svaku od ovih rana — kroz priče, vježbe, meditacije i rituale iscjeljenja.
Svaka rana bit će poziv da se sjetiš sebe, svoje snage i svoje svetosti.
