Kroz sve ove godine vođenja joga praksi, naučila sam jednu važnu stvar: fleksibilnost nije samo u tijelu.
Da, mišići se istežu, zglobovi postaju mekši, položaji lakši…
Ali prava fleksibilnost događa se mnogo dublje, u našim reakcijama, u načinu na koji se nosimo sa svakodnevicom, u onim tihim prostorima u nama gdje se susreću emocije, misli i dah.
Kad radimo na fleksibilnosti, ne radimo samo na tetivama.
Radimo na tome da uopće možemo čuti sebe.
Da osjetimo gdje smo zgrčeni, ne samo u kukovima, u leđima, nego i u srcu.
Da osvijestimo gdje smo napeti, ne samo u ramenima, nego i u uvjerenjima koja nas sputavaju.
Da dopustimo da se nešto rastopi, možda napetost, možda strah, možda stara priča koja nas više ne želi nositi.
Zato sam odlučila otvoriti jedno važno pitanje:
Što je tvoja stvarna fleksibilnost danas? Možda je:
A) Smanjiti bol i osjećati se lakše u vlastitom tijelu
Jer ponekad nam treba samo malo više prostora u leđima, malo manje pritiska, malo više daha.
B) Napokon izgraditi dosljednost
Jer fleksibilnost nije talent, nego nježna disciplina, onaj mali “pojavit ću se” trenutak koji svaki put iznova gradi odnos prema sebi.
C) Raditi na nekoj vještini
Špaga, most, balans na rukama, svi ti izazovi mogu biti prekrasan način da upoznaš gdje završava um, a počinje intuicija tijela.
D) Osjećati se povezanije sa sobom
Možda ti treba tišina.
Možda pokret.
Možda dah koji te vrati kući.
E) Ili je to nešto sasvim tvoje?
Nešto intimno, nešto što osjećaš, ali još možda i ne znaš imenovati.
I to je sasvim u redu.
Fleksibilnost je upravo to, dopuštanje da se postepeno otkrije ono što je skriveno.
Joga nije natjecanje. Iako možda ponekad tako izgleda u joga studiju.
Nije dokazivanje.
Nije usporedba.
Joga je poziv da svaki put kad iskoračiš na prostirku budeš malo mekša prema sebi.
Da čuješ svoje granice, a ne granice drugih.
Da dopustiš da se tijelo otvori svojim tempom, ne tempom Instagrama.
Da dopustiš da srce kaže: “Tu sam. Danas sam ovdje. I to je dovoljno.”
I baš zato me zanima:
Koji je tvoj pravi cilj fleksibilnosti trenutno?
Što ti treba? Što ti nedostaje? Na što se želiš nježno usmjeriti?
Jer kad razumijemo zašto, onda svaki pokret dobije smisao.
I postane nešto sveto.
Male rutine koje mijenjaju sve (i tijelo i dušu)
Kroz godine sam naučila da moj odnos s fleksibilnošću ne počinje na prostirci.
Počinje u malim stvarima.
U onim tihim ritualima koji me svaki dan vrate sebi, bez pritiska, bez dokazivanja.
Ako i ti želiš nježno raditi na fleksibilnosti: fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj možda će te nadahnuti ove male rutine:
1. Jutarnje buđenje tijela (2 minute)
Prije nego što uzmem mobitel, samo se istegnem kao mačka.
Podignem ruke, otvorim rebra, lagano kružim ramenima.
To je moj način da kažem tijelu: “Vidim te. S tobom sam.“
2. Kružni pokreti u kukovima kad god primijetim napetost
Kukovi su mjesto gdje se pohranjuje povijest, brige, strahovi, sve ono neizrečeno.
Napravim tri mala kruga u jednu pa u drugu stranu i odmah osjetim malo više prostora u sebi.
3. “Pauza od 6 dahova”
Kad osjetim da se u meni nešto zgrčilo, misao, emocija, tempo, zastanem.
Duboko udahnem šest puta.
Ništa više.
To me vrati u tijelo brže nego ijedno istezanje.
4. Mekani pretklon prije spavanja
Svakih par večeri spustim se u pretklon preko jastuka.
Samo pustim da me gravitacija polako omekša.
To je moj tihi razgovor s tijelom: “Hvala ti za danas.”
5. Mala zahvalnost koljenima, leđima, ramenima
Znam, zvuči čudno.
Ali ponekad doslovno stavim ruku na dio tijela koji je bio posebno ukočen i kažem:
“Hvala što me nosiš. Idemo polako.”
Taj trenutak me uvijek omekša, iznutra.
6. Jedna poza dnevno
Ne cijeli trening.
Ne sat vremena.
Jedna poza.
Danas je to možda golub. Sutra twist. Prekosutra most. Osjeti ju i zadrži se. (ne zaboravi se kratko zagrijati prije)
Ta jedna mala poza, svaki dan, napravi čuda.
7. I najmanji pokret je napredak
Ponekad samo zavrtim zglobove.
Ponekad ništa osim svjesnog daha.
U tim danima se najviše učim, strpljenju, nježnosti, prihvaćanju.
Možda je ovo najvažnije: fleksibilnost nije brz rezultat.
To je odnos.
Odnos s tijelom.
Odnos sa sobom.
Odnos s onim dijelovima nas koji tek čekaju da budu vidljivi.
